Svetlana Ceca Bojković (Zemun, 14. decembar 1947) je srpska filmska, pozorišna i televizijska glumica.
Biografija:
Bojkovićeva je diplomirala na Akademiji za pozorište, film, radio, i televiziju u Beogradu 1970. godine. Ostvarila je veliki broj uloga u pozorištu, kao i na filmu i na televiziji, od kojih treba istaći sledeće : „Pas koji je voleo vozove“ (1977), „Neka druga žena“ (1981), „Halo taksi“ (1983), „Bolji život“ (TV serija) (1987—1991), „Smrt gospođe ministarke“ (TV) (1991), „Srećni ljudi“ (TV serija) (1993—1996), „Porodično blago“ (TV serija) (1998—2001).
Karijeru je započela 1967. godine, filmom Jednog dana moj Jamele, da bi deset godina kasnije ostvarila svoj najveći uspeh na filmu, zahvaljujući ulozi Mike u socijalnoj drami Pas koji je voleo vozove. Ceca je devedesetih svakako bila najveća domaća televizijska zvezda zahvaljujući ulogama u izuzetno popularnim TV serijama Siniše Pavića: najpre kao Emilija Popadić u Boljem životu, zatim kao sestra Antonija u Srećnim ljudima, i na kraju kao Valerija Gavrilović u Porodičnom blagu. Uloga glavne medicinske sestre Antonije smatra se remek-delom domaćeg glumišta.
Iz braka sa glumcem Milošem Žutićem za koga se udala 1968. godine, ima kćerku, takođe glumicu Katarinu Žutić (1972). Bojkovićeva se 2011. godine udala po treći put, za diplomatu Slavka Kruljevića, ambasadora Republike Srbije u Finskoj. Naredne godine se preselila u Helsinki, i na kratko prekinula svoju karijeru.
Nagrade:
- Dobričin prsten, za životno delo, najveća glumačka nagrada u Srbiji (2005)
- Velika Žanka koja se dodeljuje glumicama koje su svojim radom izuzetno doprinele srpskoj filmskoj, televizijskoj i pozorišnoj umetnosti (2003)
- Nagrada Pavle Vuisić, za izuzetan doprinos umetnosti glume na domaćem filmu (2017)
- Zlatni ćuran, za životno delo na festivalu Dani komedije u Jagodini (2015)
- Nušićeva nagrada, za životno delo glumcu komičaru (1999)
- Statueta Joakim Vujić, za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti Srbije (1995)
- Oktobarska nagrada grada Beograda za razvoj umetnosti
- Zlatna arena, za najbolju glavnu žensku ulogu na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmu Pas koji je voleo vozove (1978)
- Statueta Ćuran, za ulogu u predstavi „Pučina” na festivalu Dani komedije u Jagodini (1978)
- Statueta Ćuran, za ulogu u predstavi „Učene žene” na festivalu Dani komedije u Jagodini (1991)
- Zoranov brk, za ulogu Dragice u predstavi „Moja ti“ (2017)
- Glumački par godine „Ona i on“, sa Markom Nikolićem (1987)
- Nagrada Zlatni platan za izuzetan doprinos evro—mediteranskom filmu, Festival mediteranskog i evropskog filma u Trebinju (2018)
- Sterijina nagrada, za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti i kulture (2019)